Hanbelijski mezheb: koncept, istorija stvaranja, osnivači škole i religija

Šta je Hanbelijski mezheb? Ko je njegov osnivač? Odgovore na ova i druga pitanja pronaći ćete u članku. Mezhebi se nazivaju vjerskim i pravnim školama. Islamsko vjerovanje postoji već dugi niz vijekova. Za to vrijeme formiran je impresivan broj škola, od kojih su neke bile samo političko-teološke, a druge-teološke. Šta je Hanbelijski mezheb, saznat ćemo u nastavku.

Značenje

Mnogi ljudi se pitaju šta je Hanbelijski mezheb. Razvoj naučne misli u Islamu uticao je na pojavu poznatih teologa. Na osnovu radova takvih majstora pojavile su se moćne škole primijenjene primjene Svetog Kur`ana i Sunneta. Sve u ovim školama se tiče šerijata, oblika odnosa, svakodnevnog bogosluženja, rješavanja pravnih pitanja i drugih stvari, ide prema ijtihadu tvorca ove obrazovne ustanove.

Riječ "mezheb" znači "ići","ići". Stoga se u religiji svaki pravac zasnovan na nečijem mišljenju zvao mezheb. Izraz "slijediti mezheb ovog čovjeka" znači prihvatiti njegovo mišljenje u vjerskim pitanjima i slijediti njegov put.

Tvorci pravca uzeli su za osnovu hadise proroka Muhameda i Kurana. Bilo je nekih razlika između mezheba upravo zbog hadisa. Činjenica je da pojedini hadisi nisu mogli doći do osnivača, što je izazvalo odluku drugačiju od ostalih pravaca. Uprkos tome, nije bilo nesuglasica između škola.

Mezhebi u Islamu

Ti ne znaš šta je Hanbelijski mezheb? Općenito, danas sunitski muslimani imaju samo 4 mezheba: Malikit, Hanbelijski, Šafijski i Hanefijski. Zahiri mezheb je sada praktično nestao. Jafari mezheb je široko rasprostranjen među šiitima.

Osnivač

Osnivač hanbelijskog mezheba je Imam Abu Abd lah Ahmad bin Hanbal. Poznato je da je rođen u Bagdadu i umro u istom gradu (165/780-241/855.). U njegovoj školi bilo je nekoliko pravaca, koji su se zasnivali na različitim mišljenjima sahaba i tabijina, sumnjama i odstupanjima u fetvama Ibn Hanbala. Sastojali su se u nedosljednosti prijenosa njegovih zaključaka.

Mezheb koji razmatramo imao je teorijsku temeljnu osnovu i nikada nije priznao zatvaranje "kapija idžtihada". Mezheb nije dobio posebnu popularizaciju. Danas je to glavna škola u Saudijskoj Arabiji.

Porijeklo mezheba

Kakva je istorija hanbelijskog mezheba? "Madhabulkhanabil", kako ga Arapi zovu, potiče od tvorca ovog mezheba, velikog fakiha i Muhadisa, Imama Ahmada ibn Muhameda. Rođen je u gradu Bagdadu (kao što smo gore govorili) u mjesecu Ribiul Awal od 165 Hidžri.

Ahmad je cijeli svoj život posvetio sticanju vještina. Od djetinjstva je počeo pamtiti Kuran, shvaćao je tajne arapskog jezika. Kada je napunio 15 godina, bavio se naukom o hadisu. Sa 20 godina Ahmad je počeo putovati i stjecati znanje po cijeloj Islamskoj državi. Posjetio je meku, Jemen, Kufu, Medinu, Basru, varku i druge centre islamske nauke tog vremena. Njegovi mentori bili su poznati svećenici kao što su Al-Shafi`i, Sufyan ibn uayna, Waqi, ibn Mahdi i drugi. Slično, takvi majstori kao što su Al-Buhari, Yahya ibn Adam, Ebu Davud i mnogi drugi uzeli su znanje od njega i prenijeli ga dalje.

Nije prestao učiti sve dok nije postao mudžtahid, imam muhadisa, imam mezheba i majstori svog perioda. Imam el-Šafija (Allah bio zadovoljan s njim) opisao ga je na sljedeći način: "kad sam napustio Bagdad, nisam tamo otišao upućeniji u fikh, podvižniji, bogobojazniji i iskusniji od Ahmeda ibn Hanbala".

U doba Ahmada, halifa Al-Ma`mun došao je pod uticaj izgubljene sekte. Počeo je popularizirati doktrinu o stvaranju Kur`ana. Ali ubrzo se odmarao, pa nije mogao da se sastane sa imamom Ahmedom.

Kada je al-Mu`tasim preuzeo dužnost halife, sveštenik Ahmad je prošao teška suđenja. Bio je zatvoren 18 mjeseci zbog odbijanja mišljenja o stvaranju Kurana. Takođe je bio bičevan mnogo puta do izgubio je pamćenje, , ali on je i dalje branio svoje stavove, jer je znao da će muslimani slijediti njegovo mišljenje. Ako kaže nešto što se protivi sunnetu i Kuranu, tada će hiljade i hiljade ljudi biti zavedene.

Pušten je iz zatvora 220. godine. U doba halife Al-Wasikabi-Lakh Ahmada, zlo ga nije zadesilo. A kada je Al-Mutawakkil preuzeo dužnost halife, uvijek se konsultovao sa imamom Ahmedom i poštovao ga.

Imam Ahmad umro je u petak, 12. u mjesecu Rabi ul-Awwal 241. AH. Gdje je sahranjen osnivač hanbelijskog mezheba? Njegov grob se nalazi u Bagdadu (Irak, Abasidski kalifat). Neka ga Allah nagradi dobrim od Islama i svih muslimana! Amen!

Karakteristike

Među razlozima za mali broj sljedbenika u odnosu na druge mezhebe možemo spomenuti sljedeće:

1. Hanbelijski mezheb-fikh, sakupljen nakon oblikovanja tri poznata mezheba.
2. Među Hanbalima gotovo da nije bilo šerijatskih sudija koji bi popularizirali njihov mezheb. Takođe, Hanbelijski fikh nije imao vladara koji bi ga popularizirao.
3. Hanbaliti su oduvijek bili poznati po svom postojanom i beskompromisnom stavu prema pristalicama inovacija.
4. Naučnici koji su u potpunosti proučavali fikh često su pokazivali krotkost i nisu hvalili svoj mezheb. Na kraju krajeva, njihov cilj nije bio da slijede mezheb, već istinu.

U fazi formiranja i razvoja, Hanbelijski mezheb bio je popularan u Iraku, Šamu i Egiptu, ali je vremenom gotovo nestao.

Namaz

Dakle, već znate šta je Hanbelijski mezheb. Namaz u ovoj kanonskoj školi ima neke karakteristike. Na primjer, naučnici vjeruju da Hanbaliti ovako stavljaju ruke:

• Ispod dojke i iznad pupka.
• Ispod pupka.

Treba napomenuti da među ulemom hanbelijskog mezheba postoje različita mišljenja o položaju ruku tokom namaza, koje je ibn Qudam dotakao u svom al-Kafi fikh al-Imam Ahmad.

Naučnici koji šire mezheb

Po čemu su poznati naučnici mezheba iz Hanbelija? Ibn Taymiyah, Ibn Hazm i drugi majstori odigrali su veliku ulogu u formiranju ove škole. Imam Ahmad napisao je mnoga djela o hadisu. Ovo je, na primjer, poznata knjiga "Musnad". Nažalost, imam nije komponovao djela o fikhu, kao što nije dozvolio svojim učenicima da pišu knjige o ovoj nauci.

To je bilo zbog činjenice da je imam posvetio veliku pažnju nauci hadisa, na što ukazuje njegovo stvaranje "Musnad". Želio je da i njegovi učenici poštuju asaram i hadis više od fikha.

Sljedbenici imama Ahmada počeli su pisati knjige o fikhu i propagirati njegov mezheb nakon njegove smrti. U tome su se posebno istakli njegovi sinovi Salih i Abdullah, Ahmad ibn Hani, Ibrahim ibn Ishak, Harb ibn Ismail al-Karamaniy. Najznačajniji popularizatori hanbelijskog fikha bili su Omer ibn al-Husayn, Abdul-Aziz, Abu Bakr Ahmad.

Jedan od prvih koji je stvorio knjigu o hanbelijskom fikhu, kasnije nazvanu "Mahtasarul Hiraqiy", bio je Abu Al-Kasim Omer. Vrijedno je radio dovršavajući sve ideje koje je predstavio Imam Ahmad. Identifikovao je najvjernije od njih i sastavio knjigu o fikhu. Nakon toga, mnogi majstori su nastavili njegov posao.

Treba napomenuti da je nemoguće nabrojati sve hanbelijske knjige, jer je ogroman broj njih napisan.