Šta znamo o francuskom prononceu

Riječ "prononi" za većinu nas je povezana s francuskim jezikom. I to je tačno, jer dolazi od glagola prononcer, što na francuskom znači "izgovarati" . Kako se razvio karakterističan naglasak koji razlikuje izvorne govornike ovog jezika od izgovora drugih stanovnika Evrope??

Brzi pogled na istoriju

Francuski spada u grupu romanskih jezika formiranih na bazi latinskog. Pored njega, u ovu grupu spadaju španski, Moldavski, Portugalski, Rumunski, Italijanski i drugi.

Latinski se proširio na teritoriju Galije (moderna Francuska) u I veku pre nove ere nakon njenog osvajanja od strane Julija Cezara. Vremenom, pod uticajem keltskog jezika lokalnih plemena, latinski se značajno promenio. To je odredilo posebnu Francusku zamjenicu koja se razlikuje od izgovora zvukova u drugim romanskim jezicima.

Fonetičke karakteristike

Za učenike francuskog jezika često je najteže savladati izgovor posebne grupe poluglasnih zvukova, nazalnih zvukova, kao i karakterističnog shvaćenog "p". Veliki značaj u formulisanju ovih zvukova daje se pravilnoj artikulaciji govornih organa (usne, nepce, jezik). Samo na ovaj način i produženim vježbama može se postići prava Francuska prononce.

Na primjer, prilikom postavljanja poluglava [j] potrebno je podići stražnji dio jezika tako da gotovo dodiruje nepce, a usne trebaju zauzeti položaj koji odgovara izgovoru sljedećeg samoglasnika, na primjer, [e]: les papiers [le-pa-pje] - dokumenti.

Stranci često misle da Francuzi govore kao kroz nos. To je zbog prisutnosti četiri nosna samoglasnika. U slučajevima kada ih slijede konačni sonant m ili n, nazalni samoglasnici su nasalizirani: bon, maman, camp. Na primjer, izgovaramo sličan zvuk [n] u riječi"dan". , Iako je, naravno, nazalni ton samoglasnika na ruskom manje izražen.

Drugu vrijednost

Dotični izraz" Francuska zamjenica " često se može čuti izvan veze s učenjem jezika. Na primer, evo kratkog odlomka iz knjige Vladimira Kačana "osmeh, ptica će sada odleteti":

Stoga beskrajno vrti ploče ili kasete izuzetnih Francuza i pokušava pjevati zajedno s njima, sinhrono ponavljajući ono što rade. Ako neki odlomak ne uspije, on pretvara ovo mjesto dvadeset puta dok ne postigne barem približnu sličnost. Stoga ne čudi što su njihove intonacije čvrsto ukorijenjene u njegov način pjevanja. Kada ga kasnije pitaju zašto peva svoje pesme sa nekom vrstom Francuske pronone, naš ruski šansonjer će lažno odgovoriti da ima hronični curenje iz nosa i sinusitis.

Radovi ovog autora nadaleko su poznati. U stanju je tačno uočiti male nijanse života ljudi i pokazati to na ironičan način. U ovom primjeru ovo je jasno vidljivo. Ovdje je izraz "francuski prononce" ironična primjedba. U sličnom je smislu da se ovaj izraz danas koristi u odnosu na one koji su prehlađeni i pate od začepljenog nosa.

Ozbiljno govoreći, pomenuta fraza jednostavno znači osobinu izgovora nekih zvukova na francuskom jeziku, kao što je gore pomenuto.