Radna arbitraža je... Definicija, sastav, imenovanje, razmatranje radnih sporova i postupak za njihovo rješavanje

Svaki zaposleni ima svoje dužnosti i prava, koja su fiksirana na nivou zakonodavstva i mogu se fiksirati u lokalnim dokumentima. U slučaju kršenja prava i legitimnih interesa svakog zaposlenog preduzeća ima pravo da se prijavi na radnu arbitražu. Ovo je tijelo, dilovanje sa kolektivnim radnim sporovima.

U karakteristične karakteristike sukoba na nivou radnih odnosa uključuju: neizvjesnost ishoda spora i različite ciljeve koje strane žele postići.

Funkcije

Arbitraža u oblasti radnih odnosa bavi se rješavanjem konfliktnih situacija u gotovo svim oblastima pravnih odnosa između poslodavca i zaposlenog, na primjer:

• neplaćanje plata;
• Zaštita rada;
• promjena platnog sistema;
• uspostavljanje promjena normi i marži;
• kašnjenje ili neplaćanje nadoknade i tako dalje.

Tijelo ima pravo da se konsultuje o načinima za rješavanje sukoba i pomirenje strana. Ali najvažnija funkcija je rješavanje sukoba u tijela za kolektivni radni spor, šta je relevantno za preduzeća u kojima su štrajkovi zabranjeni.

Kada se štrajk ne može održati

Štrajk je ekstremna mjera kada strane nisu mogle postići dogovor tokom pregovora. Takva ekstremna mjera ne može se dogoditi u brojnim slučajevima:

• ako se u zemlji uvede vanredno stanje ili vanredno stanje;
• nemaju pravo štrajkati zaposlene na posebno značajnim poslovima, na primjer, bave se hitnim medicinskim mjerama, operacijama pretraživanja i spašavanja ili se bave osiguravanjem sigurnosti zemlje ili odbrane;
• radnici u komunikaciji i transportu, odnosno oni koji se bave održavanjem života, ne mogu štrajkati.

Druga ograničenja mogu se uspostaviti u zakonodavnim aktima. Sporovi se u takvim slučajevima rješavaju na nivou Rostruda, u skladu s odredbama člana 404 Zakona o radu i Vladine Rezolucije № 324.

Vrste

Stvaranje radne arbitraže moguće je u dva oblika:

• Privremeno. Kreiran je isključivo za rješavanje određenog spora i nužno uz učešće treće strane-državnog tijela.
• Konstanto. Može razmatrati sporove na osnovu sporazuma između strana ili ga stvoriti treća strana za razmatranje sukoba u oblasti društvenih i radnih odnosa.

Posebnost radne arbitraže je njena neobavezujuća priroda. Ako strane nisu mogle postići dogovor tokom pregovora, tada ih niko ne može prisiliti da se prijave na arbitražu. Postoji samo jedan izuzetak od ovog pravila – ako se, prema zahtjevima zakonodavstva, štrajkovi ne mogu održati u preduzeću.

Stvaranje

Osnove stvaranja i regulacije arbitraže obuhvaćene su zakonom broj 92-FZ. Stalna komisija se obično formira na inicijativu treće strane. Svi sporazumi koji su postignuti između poslodavca i zaposlenog evidentiraju se u pisanoj formi.

92-FZ, strane vode pregovore u vezi sa nastalim sukobom i moraju se obratiti Komisiji za sljedeće sporove:

• ako je potpisan protokol neslaganja;
• kada istekne rok koji je određen za osnivanje posrednika;
• ako su strane potpisale protokol u kojem se navodi da nisu spremne za rješavanje spora uz pomoć posrednika.

Komisija za radne sporove mora se osnovati u roku od 2 dana ako je sukob nastao na nivou jednog preduzeća. U slučaju kada je spor na višem nivou, odnosno nastao je na nivou čitave ekonomske industrije, komisija se stvara na 4 dana.

Kako izgleda procedura

Razmatranje kolektivnog radnog spora u radnoj arbitraži vrši se 3 dana ako je sukob nastao unutar preduzeća. Ako je sukob na nivou nekoliko organizacija, spor se razmatra u roku od 5 radnih dana (član 404 Zakona o radu).

Predstavnici arbitraže imaju pravo da traže dokumente, informišu strane i javnost o posledicama koje mogu uslediti nakon rešavanja spora.

Na osnovu rezultata razmatranja materijala predmeta o sukobu, arbitraža donosi pismenu odluku koja se prenosi stranama u sporu.

Prva faza

Zapravo, radna arbitraža je isti sud. Prvo, arbitri se biraju u skladu sa principom nezavisnosti od strana u sporu. Održava se sastanak na kojem se formira komisija, utvrđuje njen sastav i redoslijed njenih aktivnosti. Obje strane sukoba potpisuju stvoreni protokol. Nakon toga, arbitri pregledavaju materijale predmeta, odnosno proučavaju sve dostupne informacije i dokumente.

Komisija poziva predstavnike obje strane na saslušanje, čuje njihovo mišljenje. Nezavisni stručnjaci mogu biti pozvani. Ako je potrebno, lokalnim vlastima se daju informacije o mogućim društvenim posljedicama nakon rješavanja spora. Kao rezultat toga, arbitri razvijaju preporuke za rješavanje postojećeg sukoba i sastavljaju protokol koji se naknadno prenosi objema stranama.

Razmatranje radnog spora u radnoj arbitraži zahtijeva apsolutnu nepristrasnost i pravičnost od predstavnika Komisije. Moraju čuvati službene, komercijalne i, naravno, državne tajne.

Odluka o arbitraži može biti savjetodavne prirode ili obavezati strane na određene radnje. U pravilu, ako se postave određeni zahtjevi, tada su opcije rješavanja propisane odlukom.

U slučajevima kada je stvaranje i sprovođenje arbitražnih odluka nemoguće, odluku donosi državni organ ovlašten za rješavanje radnih sukoba. Služba za rad i zapošljavanje najčešće djeluje u ovom svojstvu.

Druga faza

U početku se nezadovoljni radni kolektiv obraća sindikatu i postavlja svoje zahtjeve. Sindikat formira sve uslove zaposlenih u jedan dokument i šalje ga poslodavcu. Menadžment kompanije ima 2 dana da pregleda dokument.

Ako uprava organizacije odbije zadovoljiti zahtjeve, tada se formira komisija za mirenje – posrednik, radna arbitraža je najviša instanca. Komisiju treba da čini 50% zaposlenih i predstavnika poslodavca. Ako u ovoj fazi nije moguće riješiti sukob, tada spor već prelazi u drugu fazu. Prije podnošenja zahtjeva za arbitražu formira se protokol nesuglasica.

Zahtjevi za arbitra

Radna arbitraža, kolektivni spor-čini se da su to razumljivi pojmovi, ali kako pristupiti izboru kandidata za arbitra? Zaista, takvoj osobi se postavljaju određeni zahtjevi, i to:

• odlično poznavanje zakonodavstvo o radu;
• analitički um;
• sposobnost pregovora;
• poznavanje osnova ugovornog procesa;
• sposobnost pažljivog vaganja svih dostupnih činjenica;
• sposobnost održavanja pozitivnog stava ljudi.

Naravno, ovo je samo kratka lista uslova za arbitra, on bi čak trebao biti u stanju da zadrži povjerljivost primljenih informacija i da nema poseban odnos sa jednom od strana, odnosno nema pravo da prihvati poklone ili drugu naknadu.

U cilju rješavanja radnih sporova, arbitraža zaista može pomoći da se nepristrasno razmotri sukob i donese zaista pravedna odluka. Ali glavno je da se obje strane na dobrovoljnoj osnovi odluče za rješavanje spora.

Ako se sukob i dalje ne može riješiti

Uprkos činjenici da je radna arbitraža zapravo sud, nije uvijek moguće riješiti spor uz njenu pomoć. U takvim slučajevima stranke u sporu imaju pravo žalbe redovnom sudu opšte nadležnosti.

Također treba imati na umu da je radna arbitraža dizajnirana za rješavanje sukoba na kolektivnom nivou, ali ne i pojedinačnih sporova. Ako određeni zaposlenik ima spor sa administracijom preduzeća, tada se arbitraža neće stvarati u takvom slučaju, sukob se može riješiti samo pregovorima ili odlaskom na sud.

Općenito, arbitraža je prava prilika za rješavanje sukoba između osoblja i administracije, posebno u velikom preduzeću gdje je nemoguće čak ni saslušati zahtjeve svakog zaposlenog.