Dijalekti njemačkog jezika: klasifikacija i primjeri

Studenti njemačkog jezika, koji su se prvi put spustili iz aviona u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj, padaju u šok ako ne znaju ništa o njemačkim dijalektima. Iako je standardni njemački (Hochdeutsch) široko rasprostranjen i često se koristi u tipičnim poslovnim ili putnim situacijama, uvijek dođe trenutak kada odjednom ne razumijete ni riječ, čak i ako je vaš njemački prilično dobar.

Kada se to dogodi, to obično znači da ste naišli na jedan od mnogih dijalekata njemačkog jezika.

Jezička raznolikost

Prema nekim procjenama, broj njemačkih dijalekata varira od 50 do 250. Velika razlika je zbog poteškoća u definisanju samog pojma "dijalekt". Ovo je sasvim normalna pojava, ako shvatimo da su u ranom srednjem vijeku na teritoriji koja je danas dio Evrope koji govori njemački, postojali samo dijalekti različitih germanskih plemena. Nije bilo zajedničkog njemačkog jezika, koji se pojavio mnogo kasnije. Zapravo, prvi zajednički jezik – Latinski – u germanskoj regiji uveli su Rimljani. Rezultat se može vidjeti u" njemačkim "riječima kao što su "Kaiser" ("Car" od Cezara) i "učenik" (Schüler iz latinskog scholae).

Ova jezička konfuzija ima i političku paralelu: do 1871. nije postojala zemlja koja se zvala Njemačka. Istovremeno, dio Evrope koji govori njemački ne poklapa se baš geografski sa trenutnim političkim granicama. U nekim dijelovima istočne Francuske u regionu zvanom Alzas i Lorena, još uvijek se govori njemački dijalekt poznat kao Alzaški (Elsässisch) .

Lingvisti dijele varijante njemačkog i drugih jezika u tri glavne kategorije: Dialekt/Mundart (dijalekt), Umgangssprache (idiomatski jezik, lokalna primjena)i Hochsprache/Hochdeutsch (standardni njemački). Ali čak se i lingvisti ne slažu oko jasnih granica između kategorija. Dijalekti njemačkog postoje gotovo isključivo u oralnom obliku (uprkos transliteraciji), što otežava određivanje gdje jedan završava, a drugi počinje.

Standardni jezik

Postoji dominantna normativna raznolikost, koju proučavaju gotovo svi govornici kojima nije maternji jezik. Zove se Standarddeutsch (standardni njemački) ili često Hochdeutsch (visoki njemački).

Standarddeutsch postoji u svakoj zemlji koja govori njemački. Međutim, Njemačka, Austrija i Švicarska imaju svoju, nešto drugačiju verziju Standarddeutsch-a. Pošto Njemačka jeste najveći zemlja u triju, većina uči standardni njemački. Koristi se u medijima, politici i obrazovanju u Njemačkoj.

Ovaj" standardni " njemački jezik može imati različite akcente (što nije ekvivalentno dijalektu). Austrijski njemački, Švicarski (standardni) njemački ili Hochdeutsch, koji se čuju u Hamburgu i čuju u Minhenu, mogu zvučati malo drugačije, ali svi se mogu razumjeti.

Karakteristike

Jedan od načina da se utvrdi je poređenje koje se riječi koriste za isti predmet. Kao primjer dijalekata njemačkog jezika možemo uzeti u obzir zajedničku riječ "komarac", koja u njima može imati bilo koji od sljedećih oblika: Gelse, Moskito, Mugge, Mücke, Schnake, Staunze. I ne samo to, ista riječ može imati različita značenja ovisno o tome gdje se nalazite. Eine (Stech-) Mücke u sjevernoj Njemačkoj je komarac. U nekim dijelovima Austrije ista riječ se odnosi na komarce ili muve. Zapravo, ne postoji jedinstveni univerzalni izraz za neke riječi u njemačkim dijalektima u Njemačkoj. Krofna punjena želeom naziva se tri različite riječi, ne računajući druge jezičke promjene. Berliner, Krapfen i Pfannkuchen svi znače krofnu. Ali Pfannkuchen na jugu Njemačke je palačinka ili palačinka. U Berlinu se ista riječ odnosi na krofnu, a u Hamburgu je krofna Berliner.

Moderni njemački dijalekti

Provodeći neko vrijeme u jednom ili drugom dijelu njemačkog Sprachrauma ("jezička zona"), morate se upoznati s lokalnim dijalektom. U nekim slučajevima poznavanje lokalnog oblika njemačkog jezika može biti pitanje opstanka. Postoji nekoliko glavnih grana njemačkog jezika, uglavnom sa sjevera na jug. Svi oni imaju različite opcije u sebi.

Frizijski

Ovaj njemački dijalekt govori se u Njemačkoj na sjeveru zemlje, duž obale Sjevernog mora. Sjevernofrizijski dijalekt koristi se južno od granice sa Danskom. Zapadnofrizijski se koristi prije moderne Holandije, dok se Istočnofrizijski koristi sjeverno od Bremena duž obale i, sasvim logično, na sjevernim i Istočnofrizijskim ostrvima u blizini obale.

Niskonjemački

Naziva se i holandski ili Plattdeutsch. Ovaj dijalekt njemačkog jezika koristi se na teritoriji od holandske granice istočno do bivših njemačkih teritorija Istočne Pomeranije i Istočne Pruske. Podijeljen je u mnoge varijante, uključujući Sjeverne donje saksonske, Vestfalske, Istočnoitalijanske, Brandenburške, Istočnopomeranske, meklenburške i t. d. Ovaj dijalekt je često sličniji engleskom (sa kojim je povezan) od standardnog njemačkog.

"Nisko" u ovom slučaju znači nizije sjeverne Njemačke, za razliku od visoravni Alpa. Iako postepeno nestaje, mnogi govornici ga i dalje smatraju dijelom svog naslijeđa, čak do te mjere da ga nazivaju svojim jezikom, a ne dijalektom.

Mitteldeutsch (Srednji Njemački)

Srednjogermanska Regija proteže se kroz sredinu Njemačke od Luksemburga (gdje se govori poddijalekat latinskog jezika Mitteldeutsch) na istok do moderne Poljske i regije Šlezije (Schlesien). Postoji previše poddijalekata da bismo ih nabrojali, ali glavna podjela je prošla između Zapadno-srednjeg njemačkog i Istočno-srednjeg njemačkog.

Gornji Saksonski (Sächsisch )

Saksonija je jedna od saveznih država Njemačke. Nalazi se u istočnom delu zemlje i bio je deo bivše Nemačke Demokratske Republike tokom Hladnog rata. Mnogi ga smatraju najružnijim njemačkim dijalektom.

Njegovi markeri uključuju drugačiji izgovor samoglasnika ei, tako da ne zvuče kao engleski hi, već kao englesko sijeno. Neki r zvuci takođe dobijaju drugačiji izgovor.

Berlin (Berlinerisch)

Neki kažu da umire zbog uticaja standardnog Nemca u medijima, decenija podela i smanjenja broja Berlinčana koji ceo život žive u gradu. Ovaj dijalekt njemačkog jezika poznat je po zamjeni svojih zvukova sa ch sa k, omekšavanju tvrdog g sa j i zamagljivanju linija između padeža.

Švicarski Njemački (Schwiizerdütsch)

Ovo ime (takođe se piše Schweizerdeutsch ili čak Schwizertitsch) je univerzalni izraz za različite dijalekte u kantonima njemačkog govornog područja u Švicarskoj.

Uprkos činjenici da se razlikuju od mjesta do mjesta, čak i u ovoj maloj zemlji, postoje neki opći trendovi, poput promjena samoglasnika, u poređenju sa standardnim njemačkim, što čak može utjecati na to kako Švicarci izgovaraju članke.

Austrijski dijalekt njemačkog (Österreichisches Deutsch)

Postoji standardna verzija ovog jezika, to je veoma , veoma sličan onom u Njemačkoj. U stvari, ako vidite austrijski njemački u pisanom obliku, na primjer, u novinama Die Presse ili Der Standard, možda nećete primijetiti nikakve razlike! Ali govorni jezik je drugačiji. Prije svega, ovo se tiče razlika u izgovoru.

Bavarski (Bayerisch)

Bavarska se nalazi na jugoistoku Njemačke i najveća je od saveznih država. Bavarski ima sličnosti s drugim dijalektima.

Budući da je bavarsko-austrijska Regija prilično politički Ujedinjena više od hiljadu godina, ona je i jezički homogenija od njemačkog sjevera. Postoji nekoliko divizija (Južna, srednja i Sjeverna Bavarska, tirolska, Salzburg), ali razlike među njima nisu baš značajne.