"Georges dandin, ili prevareni muž": sažetak

Francuski dramaturg Jean-Baptiste Poquelin, tvorac klasične komedije, stekao je popularnost u 17. veku pod pseudonimom Moliere. Stvorio je žanr svakodnevne komedije u kojoj su plebejski humor i glupost spojeni s umjetnošću i gracioznošću. Moliere je osnivač posebnog žanra-komedije-baleta. Duhovitost, Svjetlina slike, fantazija čine Moliereove predstave vječnim. Jedna od njih je komedija "Georges Dandin, ili prevareni muž", čiji je sažetak iznesen u ovom članku.

Istorija pisanja

hiljadu šest stotina šest osam. Luj XIV je u zenitu slave, prati ga sreća, "Kralj Sunce" se poštuje kao faraon. Lully i Moliere su upućeni da udruže snage za "Veliku kraljevsku zabavu" i daju im slobodu u izboru. teme Moliere komponuje predstavu u tri čina "Georges Dandin", a Lully piše muziku za nju.

Dramaturg uzima radnju sa jedne od svojih prvih farsi, ljubomore Barbouliera. Autor" oplemenjuje " likove, a šaljivdžija se pretvara u nesretnog čovjeka, a farsa u Moliereovu vječnu komediju "Georges Dandin", koja govori o čovjeku koji se oženio aristokratom, čiji se život pretvorio u mučenje i pouku svim seljacima koji bi se, poput Dandina, željeli uzdići iznad svoje klase i sroditi se s plemićima.

Radnja i likovi

Glavni lik-Georges Dandin - tašt i bogat seljak, glup i ne previše atraktivan, udvara se kćeri uništene porodice. Za Dandina je ovaj brak prilika da dobije plemenitu titulu, za Barona de Sotanvillea i njegovu suprugu-spas od finansijskog kolapsa. Ali vjenčanje Georgesa i Angelice nikome ne donosi sreću. Plemenita i lijepa Anđelika srami se svog prostaka, roditelji mu neprestano zamjeraju neznanje. Pored toga, njegovoj ženi se udvara mladi i zgodni vikont Klitandr. Dandin, čovjek sklon samorefleksiji, za sve krivi sebe: "htio si ovo, Georges Dandin".

Pored njih, predstava uključuje:

• Kolen-sluga Dandena.
• Claudine-sluškinja lijepe žene Dandina.
• Lubin je seljak koji služi Vikontu klitorisu.

Prvi Čin

Glavni lik predstave stoji ispred svoje kuće i objašnjava koja pozicija ušao je u. Njegov brak sa plemkinjom je pouka za sve seljake koji žele titulu. Koliko problema izaziva ovaj brak! Plemenitost nije loša stvar, ali biće problema. Bolje je ne petljati se sa njima. I on, Danden, sam je doživio kako se ponašaju kada dopuste osobi poput njega da uđe u njihovu porodicu. Gospod se drži samo za svoj novac, ali ni na koji način za njega. Ne, uzeti seljanku, poštenu djevojku, pa se oženio s nekim ko ga gleda s visine, stidi ga se, kao da sa svim svojim bogatstvom ne može nadoknaditi pravo da joj bude muž.

Njegov rant prekida izgled seljaka Lubena, koji izlazi iz njegove kuće. Ne prepoznaje vlasnika imanja u Dandenu i iskreno kaže da je mladoj gospodarici dao poruku od kicoša koji se nastanio u kući preko puta. Sluškinja Madame Claudine mu je prišla i rekla da mu je gospodarica Angelica rekla da kaže njegovom gospodaru da je zahvalna Vikontu Clitandreu na njegovoj ljubavi. Ali njen muž je kreten, i moramo biti oprezni da on ne sazna ništa. Dandin, nakon što to čuje, pobesni i usuđuje se da se žali gospodarici de Sotanville.

Svekar i svekrva su pokvareni plemići, mali ljudi, ali arogantni. Nemaju ni peni na svoje ime, ali su veoma ponosni na starinu svoje porodice, veze i privilegije. I iako im arogantne riječi ne silaze s jezika, nisu prezirali da svoju kćer udaju za "običnog" koji im je platio dugove i postao poznat kao "Monsieur de Dandigneur". To je bio kraj njihove zahvalnosti i neumorno su podsjećali seljačkog Zeta da im on ne može parirati.

Neravnopravan brak

Madame de Sotanville je bila ogorčena što nije znao, kako ponašati se u pristojnom društvu. Ona kaže Georgesu Dandinu da je zove "madame", a ne svekrva. Baron je malo blažeg raspoloženja od svoje žene, ali ova "lisica" ih okreće kako želi. On se, slušajući arogantne govore svojih vjernika, također razmeće i od sada bi ga Georges trebao zvati "ti". Ne treba da kaže "moja žena" za Anđeliku, jer je ona po rođenju iznad njega. Svekar i svekrva hvale pretke, vrline i strogo vaspitanje Anđelike.

Provincijalnost supružnika de Sotanville odaje njihovo pretjerano razmetanje i hvalisanje prošlim zaslugama svojih predaka. Ruganje i prezir skriveni su iza ljubaznosti vikonta Klitandra, koji je ušao u sobu, kada je baron iskreno iznenađen što dvorski aristokrata nije čuo glasno ime de Sotanvillesa, ne zna ni titule ni slavu njihove slavne porodice. Dandena takođe ne tješi pomisao da će njegova djeca dobiti plemićku titulu. Iako je "neotesani lout", ali neće nositi rogove. On direktno govori Clitandreu o tome.

Anđelikin otac problijedi od ogorčenosti i traži objašnjenje od njega. Vikont sve poriče. Madame Sotanville, koja je upravo sve uvjerila u pobožnost žena svoje vrste, zahtijeva Angelicu ovdje i traži od nje da sve objasni. Angelica optužuje Clitandrea, koji shvata njen trik. Tada de Sotanvilli okreću svoje ogorčenje na svog zeta i prisiljavaju ga da se izvini vikontu. Ali seljaka ne možete zavarati, on i dalje grdi Anđeliku, ali ona glumi uvrijeđenu nevinost.

Druga akcija

Predstava se nastavlja razgovorom sluškinje Claudine i Lubene. Ona je iskreno iznenađen kako Danden postao svjestan svega, i pita Luben da li je izbrbljao nikome? Kaže da je upoznao nekog čovjeka koji ga je vidio kako napušta njihovu kuću, ali je obećao da nikome ništa neće reći.

Danden pokušava uvjeriti svoju ženu da su bračne veze svete, a nejednakost porijekla je izbrisana. Anđelika cinično odgovara da ne mora da ga sluša samo zato, da on Hteo sam da je oženim. Još je mlada i uživaće u radosti slobode kojoj joj godine daju pravo. Biće u njenom prijatnom društvu. I neka Danden zahvali nebesima što ne želi učiniti ništa gore.

Danden posmatra svoju ženu i klitoris kroz ključaonicu i misli da sada neće propustiti priliku da se osveti. Nada se da će od Lubena dobiti dokaze o svojoj izdaji. Ali ona se uzalud nada njegovoj pomoći. Plan osvete ga sve više zaokuplja, čak se i mogućnost prevarenog muža povlači u drugi plan.

Nestrpljiv je da ubedi Anđelikine roditelje u dvoličnost njihove ćerke. Ali sama Angelica ih poziva da svjedoče, a ovaj put se spretno izvlači. Ogorčeno ukorava Klitandra da je progoni, iako savršeno dobro zna koliko je vrlina, hvata štap i tjera svog obožavatelja, toliko da udarci padaju na leđa nesretnom Georgesu Dandinu. Bijesan je, suprugu naziva izdajicom za sebe, ali se ne usuđuje to reći naglas i njeguje nadu da će Angelicu naučiti lekciji.

Treća akcija

Angelica dolazi na noćni sastanak sa Clitandreom. Ona kaže da njen muž hrče. Claudine na istom mjestu. Luben je traži i zove po imenu, što uzrokuje da se Danden probudi i otkrije da njegova žena nije tu. Clitandre uzdiše na misao, da ona mora povratak na njen prostak "lijepa ruža". Georges Dandin je, prema njegovim riječima, nedostojan njene ljubavi. Angelica smiruje Clitandre i kaže da ne može voljeti takvog muža. Njegova cijena je mala i smešno je obratiti pažnju na njega.

Georges je uspio uhvatiti svoju ženu na ulici u tako kasnim satima i odmah želi nazvati roditelje. Angelica moli da joj oprosti, priznaje svoju krivicu i obećava da će biti najbolji žena na svijetu. Ali Dandin "silazi" za aroganciju de Sotanvillesa i ne ide u svijet. Rugajući se njihovoj kćeri, on cilja na njihov ponos. Takva životinjska tvrdoglavost može se roditi samo u dosadnom srcu, a u ovom trenutku sva simpatija je na strani Anđelike, koja samo želi da živi, ali su je roditelji žrtvovali.

Angelica je bijesna što ju je muž ponizio pred svima i želi osvetu. Ona ulazi u kuću, zaključava vrata i pravi galamu da je njen muž pijan i pored toga nije proveo noć kod kuće. De Sotanvili dotrčava, Dandin želi sve da objasni, ali ne žele da slušaju, štaviše, primorani su da na kolenima mole za oproštaj od ćerke. Dandin jadikuje da ako se "oženio gadnom ženom", onda ostaje samo jedno - "naopako u vodi".