Ikona "dobra tišina": opis sa fotografijama, istorijom, od koje takođe pomaže njeno značenje

Među slikama Isusa Hrista koje su stvorili ikonopisci postoji jedna jedinstvena na svoj način. Ovo je ikona "spasio dobru tišinu", na kojoj se pred gledaocem pojavljuje Sin Božiji u liku Anđela svjetlosti, odnosno čak i prije njegove inkarnacije od Prečiste Djevice Marije i koja se pojavljuje ljudima. Prema tradiciji koju je uspostavila pravoslavna crkva, 28. Septembar se smatra danom poštovanja ove slike. Hajde da se fokusiramo na to detaljnije.

Rijetka slika Spasitelja

Prvi put se ikona "dobra tišina" pojavila u Rusiji u XV veku. Postoje zapisi da je za vrijeme vladavine velikog kneza Ivana III Vasiljeviča ovu sliku naslikao Moskovski slikar, čije se ime ne spominje, i stavio u ikonostas Uspenske katedrale. Dugo je to ostala jedina Spasiteljeva slika napravljena u tako neobičnom tumačenju. Imajte na umu, međutim, da postoji mišljenje prema kojem je slika doneta u Moskvu sa Svetog Atosa, gde je takva tradicija ikonografije imala dugu istoriju.

star. Sljedeći spomen ove ikone datira s početka XX vijeka, kada je naslikana posebno za Peterburšku crkvu Spasa na krvi, podignutu 1907. godine na mjestu smrti cara Aleksandra II, koji je pao od ruke terorista. Nešto kasnije, slične slike pojavile su se u nekim crkvama Jaroslavske i Rostovske oblasti.

Slika koju su poštovali Starovjerci

Takođe je poznato da je ikona "dobra tišina" bila među slikama koje su Staroverci veoma poštovali, odnosno oni koji su, odbacujući reformu koju je u XVII veku sproveo patrijarh Nikon, raskinuli sa zvaničnom crkvom. U tumačenju koje su usvojili ovi ljudi, Hristova tišina simbolizuje sopstvenu prisilnu tišinu, koja je rezultat progona od strane vlasti. Smatra se da je među Starovjercima slika postala široko rasprostranjena već početkom XVIII vijeka.

Anđeo sa dvostrukim oreolom

Zadržimo se ukratko na umjetničkim i kompozicijskim karakteristikama ikone "dobra tišina", čija je fotografija smještena u našem članku. Kao što je gore spomenuto, Isus Hrist je na njemu predstavljen kao svijetli anđeo, a ne u ljudskom tijelu, koje je percipirao kako bi patnjom iskupio prvobitni grijeh. O njemu je prorok Isaija govorio u svom proročanstvu o dolasku Mesije na svijet. Ovo je glavna karakteristika slike.

Osim toga, njegova karakteristična karakteristika je dvostruki oreol koji se sastoji od kruga u koji je upisan vjerski simbol − osmokraka "zvijezda vječnosti" koja se sastoji od dva kvadrata koji se sijeku. Smatra se da jedan od njih simbolizira božanstvo Svemogućeg, a drugi-njegovu nerazumljivost za ljude. Na krajevima zvijezde često se prikazuju grčka slova koja čine riječ "postojeći", odnosno postojeći.

Nekoliko jednostavnih, ali ekspresivnih detalja

Prema ustaljenoj tradiciji, lik Spasitelja prikazan je obučen u snježno bijeli hiton, čija boja služi kao simbol čistoće i čistoće. U isto vrijeme, vjernici doživljavaju ramena (ivice rukava) kao veze koje su pooštrile Isusa tokom nepravedne presude koju mu je nanio Poncije Pilat.

Spasiteljeve oči takođe privlače pažnju gledaoca. Za razliku od drugih slika, gde je njegov pogled pun strogosti i tuge, na ikoni "dobre tišine" anđeo takoreći gleda u sebe, spremajući se da prihvati sve što mu je odredio Bog Otac. Osećaj najveće poniznosti i poniznosti prenosi se na gledaoca sa rukama prekriženim na grudima, kao i krilima sklopljenim iza njegovih leđa.

Karakteristično je da pravoslavni monasi u ikoni "dobra tišina" vide vidljivu personifikaciju isihizma – duhovnu praksu u osnovi njihovog života, koja se sastoji od smirenosti, udaljenosti od svijeta, tišine, mira i oslobođenja od tjelesnih strasti. Ovo pomaže monasima da se približe anđeoskom životu u tijelu, a ova slika im služi kao zvijezda vodilja.

Značenje inherentno anđeoskoj slici Spasitelja

Značaj ikone, na kojoj je Spasitelj predstavljen u liku Anđela, izuzetno je velik, jer se u njoj otkriva čitav njegov teološki koncept sa izuzetnom potpunošću i istovremeno konciznošću. Prije svega, pred gledaocem se pojavljuje Spasitelj Emanuel − vječni Logos, odnosno volja Božija, bez koje Svijet ne bi mogao biti stvoren. Osim toga, on je i žrtveno jagnje koje je svojom krvlju opralo ljudske grijehe. Osim toga, snježnobijeli višak u koji je Isus obučen ukazuje publici da je ispred njih sveštenik koji ih vodi u jedinstvo sa Stvoriteljem.

Drugi važan detalj je strpljenje kojim je anđeosko Spasiteljevo lice ispunjeno. To pokazuje da je spreman čekati da mu se svi zemaljski grešnici obrate, bez obzira na težinu njihovih djela. Primjer za to je razboriti pljačkaš koji je razapet na krstu s desne strane Isusa Krista i, zahvaljujući svom pokajanju, postao prva osoba koja je pronašla Kraljevstvo Nebesko.

Kako pomaže ikona "dobra tišina"?

Na ovo pitanje je nemoguće dati jednosložni odgovor, jer ispred bilo koje ikone, bez obzira na to čija je slika utisnuta na nju – da li je sveti svetac Božiji, Prečista Djevica Marija ili sam Spasitelj-možete ponuditi razne molitve sa molbama za slanje milosti za rješavanje svih zemaljskih problema. Ono što je važno je duboka vjera u svemoć Stvoritelja i iskrenost naših osjećaja. Ali u isto vrijeme razvila se određena tradicija koja definira predmet peticija upućenih određenim nebeskim silama. Na određeni način, ovo se odnosi i na molitve upućene pred ikonom "dobre tišine".

Dakle, izuzetna poniznost koja je ispunila lice anđela omogućava nam da se nadamo da će se molitve za dar snage i strpljenja pred životnim nedaćama čuti s najvećom vjerovatnoćom. Ovo je posebno važno za one koji leže na krevetu bolesti i koji ne gube nadu u Božiju pomoć.

Poniznost je podjednako neophodna ljudima koji se nađu u jednoj ili drugoj ekstremnoj situaciji. Takođe im se preporučuje da traže zagovor nebeskih sila, uznoseći molitve pred svetlim licem Anđela-Stvoritelja svih stvari, jer upravo on, dok šalje zemaljska dobra, istovremeno dozvoljava da se u svetu pojavi patnja, pročišćavajući i oplemenjujući ljudske duše.